Kao i svake godine, i ovog ljeta šira hrvatska javnost nestrpljivo iščekuje vijesti o velikim gužvama na graničnim prijelazima, kolonama automobila koji putuju na naš Jadran i optimistično se nada dobroj sezoni koja će popuniti državnu blagajnu u ovim teškim vremenima.

Nužnost prilagodbe Zakona o radu specifičnostima turističke djelatnosti

Kao i svake godine, i ovog ljeta šira hrvatska javnost nestrpljivo iščekuje vijesti o velikim gužvama na graničnim prijelazima, kolonama automobila koji putuju na naš Jadran i optimistično se nada dobroj sezoni koja će popuniti državnu blagajnu u ovim teškim vremenima.
Od turizma se puno očekuje, iako se u njega i njegove prateće djelatnosti, barem ja to tako mislim, nije ulagalo koliko je trebalo i moglo. Da se to dogodilo, vjerojatno bi danas „svi lakše disali“.
U sjeni velikih priprema za ovu turističku godinu kao i njenih dosadašnjih rezultata te očekivanja, dogodilo se nešto što je u velikoj suprotnosti s proklamiranom težnjom za većom zaposlenošću, barem onom na neodređeno vrijeme.
Naime, novi Zakon o radu donosi promjene koje mogu prouzročiti dugoročno značajne posljedice, prvenstveno u strukturi zaposlenih radnika. Problem s kojim se susrećemo je, primjerice, drugačije definirana preraspodjela radnog vremena. Autori Zakona su izgleda prioritetno vodili računa o problemima radno intenzivnih prerađivačkih grana u kojima se periodi radnih kampanja mogu unaprijed planirati. Međutim, propustilo se uzeti u obzir specifičnost turizma kao i njegovu osjetljivost na različite utjecaje i samim time nepredvidivost turističke sezone.
I ove smo godine svjedoci mnogih utjecaja koji različito djeluju na kvalitetu i trajanje sezone pa nam je tako Uskrs “pao” ranije, vulkanski dim je poremetio predsezonu, loše vrijeme u lipnju opustjelo je našu obalu, svjetsko nogometno prvenstvo posredno ostavlja traga u broju i strukturi gosta…
Dakle, u situacijama kada turistički radnik vodi računa o svakom poznatom i nepoznatom detalju, kada dva puta prevrne svaku kunu, novi Zakon o radu donosi mu dodatne poteškoće.
Postavljena vremenska ograničenja preraspodjele radnog vremena prema novom Zakonu o radu ove godine omogućuju ukupno dodatnih 413 sati rada iznad punog radnog vremena ili 51,5 radni dan.
Izračunajmo, ako objekt radi šest ili sedam mjeseci, što je pravilo u objektima sezonskog poslovanja, radnici u stalnom radnom odnosu s preraspodjelom radnog vremena neće moći ostvariti potreban godišnji fond radnih sati i tu će se poslodavci suočiti s logičnim pitanjem: Što činiti s radnikom koji nije u mogućnosti ostvariti godišnji fond radnih sati? Odgovor je, na žalost, samo jedan: otkazati stalni ugovor i angažirat ga za rad na određeno vrijeme! Takvu situaciju nitko ne želi, no ukoliko se nedovoljno promišljene odredbe Zakona ubrzo ne izmjene, drugog rješenja neće biti.
Dodatni problem poslodavcima predstavlja i odredba o obveznom neprekidnom dnevnom odmoru u trajanju od najmanje 12 sati tijekom 24 sata, a što je gotovo nemoguće ostvariti u objektima koji posluju na bazi polupansiona (doručak i večera) i uz dozvoljena odstupanja i odgovarajući zamjenski odmor. Tamo je rad uslužnog osoblja organiziran kao dvokratni, u pravilu od 7-12 i 18:30-22 sata.
Premda podržavamo potrebu prilagođavanja normama EU i poboljšanju zakonske zaštite radnika, ukazujemo na direktivu o radnom vremenu koja dozvoljava zakonodavstvima zemalja članica EU da za specifične potrebe i djelatnosti odstupi od normi EU.
Hotelijeri su svoj prijedlog izmjena i dopuna Zakona o radu iznijeli i očekujemo brzu i logičnu reakciju zakonodavca, koja je u interesu i poslodavaca i sindikata.