Nakon kontinuiranog i relativno visokog rasta turističkog prometa i prihoda do 2007. godine, hrvatski je turizam već od početka 2008. počeo bilježiti tendenciju usporavanja, a u 2009. bio je suočen s najvećom krizom u ovom desetljeću. Padom potražnje u 2009. naročito su bile pogođene domaće turističke agencije koje su zabilježile visok pad fizičkog prometa u svim segmentima poslovanja. Posebno je bio izražen pad prometa višednevnih organiziranih putovanja, posljedica čega je da je u organizaciji ili posredovanjem domaćih turističkih agencija Hrvatska u 2009. ostvarila 601 tisuću turističkih dolazaka i 2,7 milijuna noćenja manje nego prethodne 2008.

Budući da postoji visok stupanj korelacije između kretanja organiziranog i ukupnog turističkog prometa, može se reći da je smanjenje organiziranog turističkog prometa bio ključni uzrok pada ukupnog turističkog prometa Hrvatske u 2009.

Takva kretanja uzrokovala su daljnje smanjivanje udjela domaćih turističkih agencija u ukupnom turističkom prometu Hrvatske, tako da je od prijeratnih 50 do 60%, njegov udjel u ukupnom smanjen  na samo oko 23% mjereno brojem noćenja, odnosno 19% mjereno brojem dolazaka, dok je u nama konkurentskim zemljama njegov udjel značajno viši (Španjolska i Portugal više od 60%, Turska, Egipat i dr. mediteranske zemlja 80-90%). Smanjivanje udjela organiziranog prometa jedan je od glavnih uzroka kratke turističke sezone i niskog stupnja korištenja smještajnih pa i hotelskih kapaciteta, a to pokazuju i podaci Državnog zavoda za statistiku.

Iako je u razdoblju od 2005. do 2009. Hrvatska zabilježila rast prometa od 9,5%, organizirani turistički promet je istovremeno smanjen 6,6%. U promatranom je razdoblju broj kreveta u hotelima i aparthotelima povećan 4,8%, a obujam fizičkog prometa u ovim objektima samo 1,7%. Umjesto da se iskorištenost hotelskih kapaciteta povećava, posebno s obzirom na činjenicu da je značajno povećan kapacitet hotela sa 4* i 5* koji praktički posluju cijelu godinu, u razdoblju od 2005. do 2009. iskorištenost hotelskih kapaciteta je smanjena sa 145,1 dana na 140,9 dana. Ono što je dugoročno još nepovoljnije su bitno narušeni poslovni odnosi između domaćih turističkih agencija i hotelskih tvrtki. Umjesto partnerskih, ti odnosi nažalost sve više postaju konkurentski, što će dugoročno za posljedicu imati štete ne samo za navedene segmente, nego i za hrvatski turizam u cjelini.

Iako se dio razloga za takvo stanje može pripisati turoperatorima, odnosno turističkim agencijama, nesporno je da je to u prvom redu posljedica poslovne politike hotelskih tvrtki, koju je posljednjih godina karakterizirala:

• Dominantna orijentacija na individualnu potražnju i njihovo nastojanje da na različite načine smanje pa čak i destimuliraju obujam poslovanja s domaćim i stranim turoperatorima i turističkim agencijama;
• Kontinuirano povećanje cijena smještaja koje se još uvijek uglavnom formiraju na troškovnom, a ne na tržišnom principu, zbog čega nisu konkurente odgovarajućoj ponudi u  drugim turističkim  zemljama;
• Nefleksibilnost poslovne politike hotelskih tvrtki u odnosu na tržišne i druge promjene uvjeta poslovanja;
• Tendencije hotelskih tvrtki da same osnivaju/registriraju turističke agencije umjesto da se koriste poslovnim vezama s postojećim turističkim agencijama koje imaju kvalitetne kadrove,  poznaju tržište i imaju mrežu poslovnih partnera u zemlji i inozemstvu.

Premda se udjel organiziranog u ukupnom turističkom prometu, a time i značaj turističkih agencija postupno smanjuje, nesporno je da bez turoperatora i turističkih agencija nema uspješne pred- i posezone (kada organizirani turistički promet čini više od 50% ukupnog prometa), kao niti stabilnosti punjenja hotelskih objekata tijekom cijele godine. Stoga je, s obzirom na stanje i karakteristike hrvatskog turizma te situaciju na međunarodnom turističkom tržištu, povećanje udjela organiziranog turističkog prometa jedan od ključnih čimbenika ukupnog oporavka hrvatskog turizma i povećanja fizičkog obujma turističkog prometa i u hotelskoj industriji.

Polazeći od toga, kao i trajne povezanosti i međuovisnosti hotelske industrije i turističkih agencija, neophodno je dugoročno stabiliziranje i uspostava partnerskih odnosa između hotelske industrije i turoperatora i domaćih turističkih agencija. Domaće turističke agencije i njihove strukovne udruge posljednjih nekoliko godina bezuspješno dokazuju važnost organiziranog prometa i potrebu većeg uvažavanja i suradnje s hotelskim tvrtkama u obostranom interesu, ali do sada su uglavnom nailazile na zatvorena vrata. Bila bi šteta da prođe još jedna poslovna godina bez uspostavljanja kvalitetnijih odnosa između ta dva važna segmenta turističkog gospodarstva, jer će to voditi daljem padu organiziranog turističkog prometa sa svim posljedicama za ukupne fizičke i financijske rezultate, ne samo hotelijera i turističkih agencija, nego i ukupnog hrvatskog turizma.

Udruga nezavisnih putničkih agenata Hrvatske (UNPAH) koja danas okuplja 50-ak članica, otvorena je za razgovore o mogućnostima redefiniranja odnosa i unapređivanju suradnje hotelske industrije i turističkih agencija na novim osnovama te se nada da će ta inicijativa biti prihvaćena.